Starateljsko Upravljanje Bozijim Darovima
"Gospodnja je zemlja i sto je god u njoj, vaseljena i sve sto zivi na noj". (Pslam: 24,1) Ove reci iz Sv. Pisma jasno govore cija je zemlja i sva stvorenja ukljucujuci i coveka. Covek kao najsavrsenije Bozije stvorenje, stvoren je po Bozijem oblicju i dato mu je da bude: "Gospodar od riba morskih i od ptica nebeskih i od stoke i od cijele zemlje i od svijeh zivotinja sto se micu po zemlji". (I Knjiga Mojsijeva: 1, 26). I blagoslovi ga Bog i postavi da bude gospodar od svega. Coveku je Bog dao poverenje da bude staratelj, da upravlja s onim sto je Bozije. Dakle u biblijskom smislu staratelj je onaj koji upravlja Bozijim poslovima na zemlji.
Hriscansko staranje i upravljanje darovima koje nam je Bog dodelio je jedinstven nacin zivota, koji nam otkriva nasu odgovornost pred Bogom. Nasa starateljska odgovornost pocinje od onog momenta kada se krstimo, to jest poverujemo i zavolimo Boga, od tog momenta treba verno da mu sluzimo. Bogu najbolje sluzimo, ako pravilno raspolazemo darovima koje nam je On dao. 1) Dar zivota i mogucnost stvaranja (talenti). 2) Dar bogastva. U zivotu steceno imanje je plod naseg umnozavanja Bozijih talanata. 3) Dar vremena. To je nas zivotni vek u kome se sve ovo ostvaruje na slavu Bogu i nase spasenje. Jevandjelska prica o Talantima, jasno oslikava nasu starateljsku odgovornost (Jevandjelje po Mateju: 25, 14-30 i Luka: 19, 12-27).
Bozije darove treba bogougodno i mudro da upotrebljavamo i koristimo, jer su oni nasa propusnica, nasa karta u vecno Carstvo Bozije, a pravilno rukovodjenje njima ovde na zemlji cini zivot covecanstva i nas zivot sadrzajniji i radosniji. Ovo takodje zapocinje raj na zemlji koji se kasnije preobrazava u vecnost.
Postavlja se pitanje, zasto, kako kroz istoriju tako i danas, toliko nepravde, toliko tuge i bola na zemlji? Bas zato sto darove Bozije nismo usmerili ka pravom cilju, Bogu, izvoru svakog dobra. Talante, darove, koje nam je Milostivi Gospod poverio mi smo egoisticki usmerili samo prema SEBI "meni treba", "to je moje", "ja sam zaradio", "treba mi za stare dane" koje mnogi nikad i ne docekaju. "Bezumnice, ove noci trazice tvoju dusu od tebe; a ono sto si pripremio cije ce biti?" (Jevandjelje po Luki: 12, 20). Prekorno Gospod pita bogatasa. Ovakav odnos prema bogastvu je greh okorelosti i tvrdosti srca. Kod mnogih bogatasa, bogastvo postaje njihov "bog", zato Gospod i kaze: "Lakse je kamili (debelo brodsko uze) proci kroz iglene usi negoli bogatasu uci u Carstvo Nebesko" (Jevandjelje po Mateju: 19,24). Kao i svaki tako i greh bogastva, je greh prema Bogu, prema nama samima i prema nasim bliznjim. Greh je uneo pometnju i rasulo (zbunio misli i pomracio pamet) kako pojedincu tako u zajednici, te se cine takve nepravde i zla.
Mi koji verujemo u Boga ne smemo strahovati da ce zlo i greh pobediti i ostati ne kaznjeno. Svi cemo mi na Strasnom Sudu Bozijem dati odgovor kako smo upravljali Bozijm darovima. Kako smo upotrebili zivotno vreme, bogastvo i talente koje nam je Milostivi Bog poverio.
Crkva Bozija je sveta ustanova koja nam pomaze da se ucimo kako da budemo pravi staratelji i upravitelji Bozijih dobara. Apostol Pavle ovako karakterise nas Hristove sledbenike: "Tako da nas ljudi smatraju kao sluge Hristove i upravitelji tajni Bozijih. A od upravitelja se, dakle, trazi da se svaki nadje veran". (I Poslanica Korincanima: 4, 1-2) A apostol Petar kaze: "Svaki kao sto je primio blagodatni dar, njime sluzite jedni drugima, kao dobri upravitelji raznovrsne blagodati Bozije". (I Petrova Poslanica: 4,10)
Draga braco i sestre, razmislimo o svom licnom odnosu prema Bogu, odnosu prema Bozijim darovima i odnosu prema nasim bliznjim te ucinimo sto vise mozemo za Boga i za bliznje da bi nam Gospod na Strasnom sudu rekao: "Dobro, slugo dobri i vjerni, u malome si bio vjeran, nad mnogima cu te postaviti; udji u radost Gospodara svojega" (Jevandjelje po Mateju: 25, 21).
Svestenik Djokan